Pokušavao sam da smislim neki način
da pustim da moje lice postane tvoje.
«Mogu li da ti šapnem na uvo
san koji sam sanjao? Ti si jedini
kojem ću ovo reći.»
Naginješ glavu, smejući se,
kao da kažeš: «Poznat mi je taj tri koji izvodiš,
ali neka, samo nastavi.»
Ja sam sličica koju zlatnim koncem prišivaš
na tapiseriju, majušna šara,
zabavni dodatak.
Ali sve na čemu ti radiš je čudesno.
I ja sam parčence lepote.
Dželaludin Rumi je čuveni sufijski pesnik iz trinaestog veka, i jedan od najvećih svetskih pesnika svih vremena. Bio je začetnik mevlevijskog sufijskog reda – vrtećih derviša, vodećeg islamskog mističkog bratstva. Ukoliko postoji jedna osnovna ideja koja bi predstavljala temelj Rumijeve poezije, onda je to apsolutna ljubav prema Bogu. Njegov uticaj na mišljenje, literaturu i sve oblike estetskog izražavanja u islamskom svetu ne može biti precenjen. Pripadnici pet veroispovesti pratili su njegova mrtvačka nosila. Ta noć je nazvana Sebul Arus (Noć sjedinjenja). Još i danas Mavlavi derviši taj dan smatraju za praznik.
Iako je bio Persijanac, Rumijeve pesme nisu brižljivo potkresani persijski minijaturni vrtovi. Više su nalik na slike u turkmenskom stilu – prepune neočekivanih, odsečnih pokreta, čudnovatog cveća i žbunja, demona i životinja koje govore. U Rumijevoj poeziji često se spominje kretanje od minerala, preko biljke i životinje, do čoveka, a potom i do nečeg većeg od njega.
“Postoji mnogo puteva ka Bogu, ja sam odabrao put pesme i igre. Tiho sam zaječao, i svetom će se još stotinama vekova razlegati moj vapaj. Svet će se okretati oko osovine moje jadikovke. Razum je nemoćan u izražavanju ljubavi. Jedino je ljubav sposobna da obelodani istinu o sebi i o zaljubljenima. Ako hoćeš da živiš umri u ljubavi, umri u ljubavi ako želiš da ostaneš u životu”, govorio je besmrtni Rumi.
mislim da sam negde videla da
ОдговориИзбришиje rumi najčitaniji pesnik svih vremena.
sa razlogom
Love is from the infinite, and will remain until eternity.
The seeker of love escapes the chains of birth and death.
Tomorrow, when resurrection comes,
The heart that is not in love will fail the test.
lep nam je ovaj zeleni blog...
ОдговориИзбришиbaš lep.
@ Alex Dunja
ОдговориИзбришиDobrodosla:)
Nadam se da cemo ovaj kutak uciniti veoma prijatnim:)))
PS volem da ti se dopada:)))
Lepo vam je ovde ,
ОдговориИзбриши@ trener
ОдговориИзбришиDobrodosao ovdi:)
Volem da ti se svidja:)))
Are you fleeing from Love because
ОдговориИзбришиof a single humiliation?
What do you know of Love except the name?
Rumi
@ Alex Dunja
ОдговориИзбришиThe Meaning of Love
Both light and shadow
are the dance of Love.
Love has no cause;
it is the astrolabe of God’s secrets.
Lover and Loving are inseparable
and timeless.
Although I may try to describe Love
when I experience it I am speechless.
Although I may try to write about Love
I am rendered helpless;
my pen breaks and the paper slips away
at the ineffable place
where Lover, Loving and Loved are one.
Every moment is made glorious
by the light of Love.
UMRIJETI, S OSMIJEHOM
ОдговориИзбришиLjubavnik je kazivao svojoj ljubljenoj koliko je voli
Koje sve r'ječi još postoje, tol'ko ima i pregiba
I mjestâ na tijelu krhkom da se dotaknu i spoje
Kazuj mi, to znači govori me: rukama, prstima
Dlanovima, jezikom, očima i usnama i zubima
Vatra je u njemu gorjela.
Nije znao odakle potiče,
ali ga je tjerala da plače i da se topi kao svijeća.
Ona šuti, i govori: govori me, zaušćuj, isisavaj
Popij me, opšaptavaj, čitaj, ispisuj, poravnavaj
Koja god pjesma bivam malo je; nije pjêv sâm
Od vrha, ako me opet ne ispjevaš, sljeduje pad
Sve je to samo ukras ljubavi, granje,
lišće i cvijeće. Moraš živjeti
u korijenu da bi bio istinski ljubavnik.
Biti korijen, to znači, tobom rađam i ne stajem
Disati, kad nema zraka. Pjevati bez uha i glasa
Snijeti sve, i bit izvan, zôv sâm i nikad pozvan
Dàrovanje čisto biti, nikad darovanî; ni krajem
Sve je ovo bilo tek grebanje po površini,
ali još nisi umro. Moraš umrijeti.
Moja voljena se zove Smrt; kako ću je dozvati
A ne biti njome dozvan. Obuhvatiti je a ne biti
Njom obuhvaćen. Popiti je, a njome nepopijen
Dati sve što jesi, pa tim darovan biti...Umrijeti
Kada je to čuo, legao je na zemlju,
nasmijan, i umro. Otvorio se poput ruže
koja posrne na tlo i sasuo se, sa osmijehom...
O svojoj ljubljenoj sve znati; da ćeš je izgubiti
Nikada se ne bojati...Ja, Jesen, zapitâm jabuku
O budućnosti; ona šutî, jer nema svojih mrtvih
Daleko su. U sjemenju; kao ti, kad poznaš Nju
Kao što mjesečina sija natrag prema Suncu,
tako je i on čuo poziv da dođe kući, i otišao je.
Kad se svjetlost vraća svom izvoru,
ne nosi ništa od onog što je osvjetljavala.
Duša je Svjetlost. U svemu je živom zatočena.
Rodno joj je mjesto isijavanje. Tamo gdje nije
Ni vremena ni prostora...tu je svoja i slobodna
Domovina joj Providnost: nepresušno davanje
Ona odlazi, i kad to učini,
široko polje ostaje pusto i neutješno,
želeći da mu se ona vrati.
I to pusto polje mi neznalice životom zovemo.